questions
of
the
heart
Portofolio.
mali je ovo svijet

Ne mogu da skrijem ono sto sam uradila. Oziljci me podsjecaju. Ja sam samo ciganka koja se krije iza lica gorde provincijalke..


Povlacim se u svoju samocu tamo gde su ljudi moga kova tamo gde se tesko zivi nocu od tisine i opasnih snova
<$zalud izguzvana svila$>
<$tecem i kada stojim$> @ <$stvari koje nikada necu reci$>

<$
14.06.2018.

Val Nesigurnosti

Dok bubnjevi lupaju u plucima dok razlicite misli ruje po tijelu tesko je ostati sabran. Kako? Pa zaboga bubnjevi lupaju u plucima. Rijeci postanu neprijatelj, gravitacija postane jaca nego sto jeste, i da, tijelo postane previse... Da budem kratka, ovih dana, ne, mjeseci, tesko je ostati iskrena prema sebi. Cini mi se, da me iskrenost ovih dana unistava. Zelim da vristim, ovo nije moj zivot. Ne volim da nemam kontrole, i to je jedino sto mi se pruza ovih dana. Zivot bez potpuno kontrole. Postoje amo slaganja, neugodni pogledi, i, samo prilagodjavanja. Biva moram spasavati ruze koja zelim da vidim da cvatu od sunca. Biva ocekuje se od mene da budem odgovorna za koliko ce ruza primiti sunca. Ne zelim. Necu hvala. Radije cu uzivati u osuncanoj prasini. Radije cu cekati ljeto nego pozurivati proljece. I da ne smeta mi nadimak mentalno nestabilne. Istrpit cu ludosti pasivne agresivnosti. Zamisli, ja cu nestati. Zamisli, ja cu zavrsiti sve sto sam zapocela. Zamisli, zaboraviti cu na bezosjacajne golume koji imaju samo sebe i svoj interes na umu... Eto, bila sam iskrena. I da, bolje mi je. Vrijedi istrpiti bubnjeve. U valu iskrenosti u znaku borbe protiv nesigurnosti, neprimjetno, vrtogalavicu zivota zamjeni srce. I onda, opet, mogu krstariti umjesto boriti se sa olujom... Hvala


Noviji postovi | Stariji postovi

$>